Promišljati o značaju i značenju medijske i informacijske pismenosti u BiH, a pri tome biti svakodnevno okružen složenim i često kontradiktornim dešavanjima i baviti se komunikacijama u isto vrijeme je vrlo izazovno. No iskoristiti priliku i ne obratiti se vama, našoj javnosti posebno u sedmici koja se obilježava pod motom „Medijska i informacijska pismenost za javno dobro“ bi bila šteta. Zato redove našeg novog bloga posvećujemo upravo ovoj temi jer smatramo da je ovo prilika da damo svoj osvrt na značaj medijske i informacijske pismenosti za sve nas, posebno u našoj zemlji.
Istina je da se prethodnih godina posljednja sedmica mjeseca oktobra u cijelom svijetu obilježava kao sedmica medijske i informacijske pismenosti (MIL). Ove godine je Južna Afrika domaćin UNESCO-ve sedmice posvećene medijima, sedmice u kojoj bismo se svi trebali bar na tren zaustaviti i razmisliti o vrijednostima jednog društva ali i poštivanju osnovnih ljudskih prava i sloboda.
Da bi razumjeli medijsku i informatičku pismenost, kao i njihov značaj za nas kao pojedince i društvo općenito, dotaknimo se definicije koja kaže da se „Medijska i informacijska pismenost odnose se na kognitivne, tehničke i socijalne vještine i sposobnosti građanki i građana da pristupaju, kritički ocjenjuju, koriste i doprinose informacijskim i medijskim sadržajima putem tradicionalnih i digitalnih informacijskih i medijskih platformi i tehnologija, uz razumijevanje kako te platforme i tehnologije djeluju, kako da prilikom njihovog korištenja upravljaju vlastitim pravima i poštuju prava drugih, kako da prepoznaju i izbjegnu štetne sadržaje i usluge, da svrsishodno koriste informacije, medijske sadržaje i platforme da bi zadovoljili svoje komunikacijske potrebe i interese kao pojedinci i kao pripadnici svojih zajednica, te da bi prakticirali aktivno i odgovorno učešće u tradicionalnoj i digitalnoj javnoj sferi i u demokratskim procesima.“[1]
Upravo bi iz ovih razloga svaki pojedinac i u našem društvu trebao biti informisan o medijskoj i informatičkoj pismenosti, te kako da je prepozna, razumije stanje u okruženju, ali i da doprinese i ima koristi od informacija i komunikacijskih mogućnosti. Posebno u vremenu kada je odnos i veza između zdravlja, informacija, komunikacije i tehnologije vrlo značajna i kada transparentnost, povjerenje, višestruki izvori i kvalitetni mediji su samo neki od elemenata koji utiču na ovu vrstu informisanosti.
Činjenica je da živimo u vremenu u kojem su nam informacije na dohvat ruke i možemo ih pronaći svuda oko nas, kako na našim mobilnim uređajima, laptopima, desktop računarima, ali još uvijek i na drugim vrstama medija poput knjiga, štampi, televizijskih i radijskih vijesti. Kako god i na koji način primali informacije, mi smo ti koji donosimo odluku koju informaciju ćemo izabrati, da li nam odgovara izvor plasiranja i informiranja. Istovremeno trebamo biti svjesni da s jedne strane možemo biti izloženi jako korisnom i kvalitetnom sadržaju, ali s druge strane i sadržaju koji može biti itekako opasan. Upravo ovi drugi sadržaji često zbog medijske i informacijske nepismenosti pojedinaca i zajednice, odnosno nerazvijenih vještina i sposobnosti da istim pristupaju kritički, ocjenjuju ih i razumijevaju, štetno i opasno djeluju na mnoge demokratske procese u društvu.
Kako bismo znali razlikovati štetne i opasne vijesti i informacije, koje često nazivamo i lažnim vijestima od onih istinitih, trebamo prije svega znati da su lažne vijesti one neistinite informacije koje nemaju provjeren izvor i ne predstavljaju činjenično stanje, dok su lažne informacije nastale nenamjerno i proširile se.
Danas kada društvene mreže preuzimaju primat u plasiranju vijesti, koje se prenose toliko jednostavno i brzo da su potrebne samo sekunde da nam budu u fokusu ili van fokusa naše pažnje, podsjećamo nas sve da je neke sadržaje potrebno više nego ikada „filtrirati“ provjeravajući činjenice i kritički vrednovati informacije i sadržaje koje pružaju upravo ti mediji.
Naravno, nije rješenje da ostanemo medijski i informacijski nepismeni, nego čak što više trebamo da se „probudimo“ i da poklonimo više pažnje kvaliteti informacija kako bi prije svega zaštitili sebe i svoje okruženje, ali i bili u prilici da prepoznamo šta je prava vrijednost koja nam je potrebna u određenom trenutku. Zato slušajmo, čitajmo, istražujmo, provjeravajmo sadržaje i budimo kritički usmjereni kako bismo bili dio mase koja će doprinijeti poboljšanju zajednice u kojoj živimo.
[1] https://fpn.unsa.ba/b/wp-content/uploads/2020/12/MEDIJSKA-I-INFORMACIJSKA-PISMENOST-ISTRAZIVANJE-I-RAZVOJ_e-izdanje-1.pdf