Poznato je da komuniciramo na različite načine i da riječi, ponekad, nisu ni potrebne. A zapravo moguće je puno toga reći i bez ijedne izgovorene riječi – koristeći pokret, gestikulaciju, mimiku, pa čak i pogled. Ovakva vrsta komunikacije zove se neverbalna i svjedoci smo rasta interesa za njeno izučavanje u posljednje vrijeme. Sigurno da su značajan doprinos imale i popularne tv serije poput Lie to me.
No činjenica je da svi neverbalno komuniciramo i da je to sastavni dio našeg svakodnevnog komuniciranja s drugima, u bilo kojoj situaciji da se nađemo. Često nam neverbalna komunikacija otkrije više informacija o sagovornicima ili njihovim skrivenim željama i namjerama nego verbalna komunikacija. Ovu vrstu komunikacije karakterizira ekspresivnost i različiti načini izražavanja poput držanja tijela, tona glasa, geste, položaj ruku, izrazi lica pa čak i odjeća i dodatci koje nosimo. Ipak, tri su osnovna elementa neverbalne komunikacije: izgled, glas/zvukovi i govor tijela.
Ono što čini neverbalnu komunikaciju interesantnom jeste tvrdnja mnogih teoretičara da najveći dio onoga što neverbalno komuniciramo nije pod našom kontrolom. Da, pročitajte još jednom! Mnogi tvrde da skoro potpuno nesvjesno šaljemo poruke svojim izgledom, ponašanjem, pokretima tijela, izrazom lica – da li i vama ovo zvuči nevjerovatno?
Kao potvrda važnosti neverbalne komunikacije, ali i njene dominacije nad izgovorenom riječi, često se navodi i istraživanje Alberta Mehrabiana, prema kojem se 55% komunikacije odnosi na izgled govornika, 38% na glas a tek 7% na sadržaj govora. Iako je ova formula 7%-38%-55% postala opšteprihvaćena u teoriji komunikacije, važno je reći da je ova formula nastala na osnovu istraživanja provedenog u kontrolisanim uslovima (između ostalog slušanje izgovora određenih riječi, praćenje izraza lica i shvatanje poruke) i u kojem je učestvovao mali broj ispitanika, tek njih 30.
No, čak i ako zanemarimo veličinu uzorka i ostale karakteristike istraživanja, i pretpostavimo da bi u nekom drugačijem istraživanju procenti bili drugačiji, činjenica je da je značaj neverbalne u ukupnoj komunikaciji jako veliki i da se ne smije zanemariti.
Evo jedan slikovit primjer – vrlo česta i uobičajena situacija u kojoj su se mnogi našli jeste sastanak sa novim klijentom. Velika je vjerovatnoća da će se vaši pokreti rukama i izrazi lica razlikovati od onih koje ćete imati tokom održavanja prezentacije ili razgovora sa vašim radnim kolegama, osobama sa kojima provodite dosta vremena i sa kojima se osjećate opuštenije.
Sasvim je u redu da se različitimo ponašamo i komuniciramo u različitim situacijama. No, ono što je ključno jeste da svjesno odabiremo kako ćemo se ponašati i koju poruku ćemo poslati, jer je to jedini način da se osjećamo ugodno i sigurno, a samim tim odajemo utisak autentičnog i samopouzdanog sagovornika.
Iako je govor tijela bitan u svim aspektima svakodnevne komunikacije, njegova posebna važnost se očituje u praksi odnosa sa javnošću, posebno u odnosima sa medijima. Kao što poznavanje neverbalne komunikacije pomaže ljudima razumjeti nijanse javnog govora, tako je vrlo bitno i na koji način šaljete poruku svojoj javnosti, jer govor tijela je ono što upravo ta javnost „čita“ dok formira svoje mišljenje o temi ili osobi koja govori. Zato vaša priprema i izvedba su od ključne važnosti u ovom segmentu odnosa sa javnošću.
Za kvalitetnu pripremu važno je poznavanje takozvanih pozitivnih gestikulacija poput osmjehivanja, samopouzdanog rukovanja, te opuštenih ruku. Ne treba zaboraviti niti one elemente neverbalne komunikacije koji se percipiraju negativnima (mada je jako važno uzeti u obzir i kulturološke razlike) i koje je kao takve potrebno izbjegavati što je više moguće. To su prije svega pokazivanje prstom, prekrštene ruke, slijeganje ramenima, manjak kontakta očima i tako dalje.
Dakle, neverbalna komunikacija i njeni specifični signali daju određenu autentičnost pri prenošenju poruke.
Dodatna potvrda ove konstatacije jeste da „ljudi možda zaborave što ste rekli, ali će se uvijek sjećati kako su se osjećali u interakciji s vama“. Zato je važno poznavati elemente neverbalne komunikacije jer jedino je tako moguće svjesno prenijeti namjeravanu poruku drugima na efikasan način. Potrebno je da značaj i sadržaj poruke bude usklađen sa govorom tijela, jer neusklađenost verbalne i neverbalne komunikacije vodi do zabune i frustracija u nečemu što bi trebalo biti jasno, direktno, zajedničko i lako shvatljivo.
Kada neverbalna komunikacija nije u skladu s izgovorenim riječima onda sagovornik ili ciljna javnost nisu sigurni u značenje i ton poruke koja se prenosi, a govornik ne postiže svoj cilj i ne ostvaruje misiju – biti jasan, precizan i dosljedan u komunikaciji.
A koliko nam je svima važna neverbalna komunikacija da bismo u potpunosti shvatili i razumjeli poruku sagovornika, pokazala nam je i aktuelna pandemija tokom koje smo imali priliku učestvovati na online sastancima. U situaciji kada govorite a kamere drugih učesnika su ugašene, nemate mogućnost ostvariti kontakt očima, ne dobijate povratne informacije od sagovornika i ne možete procijeniti da li govorite prebrzo, da li ste dosadni i slično. Ove okolnosti su najbolji pokazatelj da iako riječ ne može ništa zamijeniti, međuljudski kontakt je element koji daje ton i boju komunikaciji.
Kao što je rekao priznati američki psihoterapeut Aleksandar Lowen „ Ni jedan jezik nije tako jasan kao jezik tijela, kad ga jednom naučimo čitati.“
Vrijedi pokušati 🙂