Psihologija i komunikacija

Psihologija i komunikacija – na prvi pogled možda i nemaju puno zajedničkih tačaka, ali ako bismo dozvolili sebi da zaronimo ispod površnosti ovih naučnih i praktičnih disciplina, uočili bismo da se radi o usko povezanim tematikama. Komunikacija je, prije svega, interakcija između ljudi, a istovremen je i neizostavan dio psihologije.

Odnos psihologije i komunikacije bio je produktivan u prošlosti, jer su obje strane htjele iskoristiti znanje one druge. Tokom vremena stručnjaci za komunikaciju nastavili su surađivati sa psiholozima upravo zbog mogućnosti boljeg razumijevanja komunikacijskih odnosa i procesa koje je nudila psihologija. S druge strane, savremeni psiholozi su od Drugog svjetskog rata pokazivali znatan interes za načine odvijanja komunikacije. Na primjer, bihevioristi su skloni promatrati komunikaciju u smislu odnosa poticaja i odgovora između izvora komunikacije i pojedinaca. Psihoanalitičari su fokusirani na Freudovu analizu teorije ega, te interakcije u komunikaciji imaju tendenciju smatrati odjekom obiteljske grupne dinamike doživljene u ranim razdobljima života. Socijalna psihologija se najčešće definira kao proučavanje načina na koje društvo  utječe na pojedinca, a pojedinac na društvo. S obzirom na spomenuto, moglo bi se očekivati ​​da će proučavanje komunikacije biti srž socijalne psihologije.

Temeljni elementi komunikacije su uspješna razmjena poruka i dijalog. Učinkovita komunikacija ključna je vještina za postizanje ciljeva. Nije samo važno ono što kažemo već i način na koji to kažemo. To je više od puke razmjene informacija. Riječ je o razumijevanju namjera koje stoje iza informacija i mogućnosti jasnog prenošenja poruke. Ovladavanje umijećem komunikacije osigurava učinkovit prijenos bilo kakve poruke, bilo kojoj publici, što je važno za postizanje konačnog cilja.

Postoje dva glavna aspekta komunikacije: verbalna komunikacija, koja se fokusira na glas i jezik koji koristimo, a osigurava da naš sagovornik u potpunosti razumije poruku. Zatim postoji  neverbalna komunikacija, koja pojačava značenje poruke koja se prenosi govorom tijela, poput kontakta s očima, gestikulacije i tikova. Ovladavanje vještinama komunikacije neophodno je za uspjeh privatnog i profesionalnog aspekta života, jer pruža mnoge mogućnosti, prije svega kvalitetnog predstavljanja ideja i misli, prenošenje poruke na razmljiv i jasan način, te stvaranje kvalitetnih međuljudskih odnosa. 

Glavni kriterij za psihološku analizu komunikacije nije ni poruka ni medij, već očekivanje osobe koja poruku prima. Zbog toga je važno uvijek raditi na vlastitim komunikacijskim vještinama. Jedna od njih podrazumijeva aktivno slušanje. Iako je danas nepravedno zapostavljeno u odnosu na govor, slušanje je najtemeljnija komponenta međuljudske komunikacije. Kao što i samo ime govori, cilj je koncentrirati se na ono o čemu se govori umjesto pasivnog slušanja. Vrlo jednostavna vježba koja pomaže razvijanje vještine slušanja jeste da se, kada osoba koja govori završi, ukratko ponovi ono što je rečeno. Sažetak razgovora dat će osobi s kojom smo govorili znak da smo shvatili i slušali. Čak i ako niste lično bili kod psihologa, onda ste sigurno imali priliku vidjeti u mnogim filmovima upravo ovakav obrazac ponašanja psihologa – osnovna uloga psihologa u interakciji jeste uloga aktivnog slušaoca.

U doba savremene komunikacije koju karakteriše kakofonija, možda je upravo razvijanje vještine aktivnog slušanja prva lekcija iz psihologije koju komunikatori moraju ponoviti i češće prakticirati.

Druga bitna lekcija iz psihologije jeste da je u komunikaciji vrlo važno razmisliti o situaciji iz perspektive druge osobe. Razvijanje sposobnosti razumijevanja i empatije može pomoći lakše izražavanje, te uspostavljanje stabilne komunikacije i veze s drugom osobom. Najbolji način komunikacije je asertivni način komunikacije, koji uspostavlja zdrave granice, bez potiskivanja vlastitih potreba, te bez nametanja istih.  Asertivni pristup predstavlja kompromis između submisivnog i agresivnog pristupa.  

Na kraju može reći kako je psihologija društvena nauka, a komunikacija je temelj socijalnih interakcija i naravno obje su neizostavan dio naših života. Kao i svaka druga umjetnost, tako i umjetnost komuniciranja nije samo set zlatnih pravila koje treba nepogrešivo pratiti za ostvarenje cilja. Biti dobar komunikator znači konstantno sticanje novih znanja, unapređenje vještina i naravno primjenu naučenog u praksi. Biti dobar komunikator znači biti između ostalog i psiholog, aktivan slušač, jasan govornik….što je jedini pravi put da uspješno podijelimo svoje stavove, misli i emocije sa drugim ljudima i zauzvrat dobijemo razumijevanje.

Posted in Blog.