Kako je sve počelo?

Poslije toliko dugo razmišljanja, planiranja, probijanja rokova, argumenata za i protiv, naš blog je ugledao svjetlo dana. I mogu vam reći da odluka nije bila nimalo lagana.

Dok smo pravili plan rada, odabir tema za bar nekoliko prvih tekstova, činilo nam se logičnim da bismo već u prvom tekstu trebali sa vama podijeliti priču o nastanku naše agencije. Imalo bi to i simboliku – prvi tekst, početak blogovanja povezati sa počecima agencije.

Ali, kako kažu mudri ljudi – život je ono što nam se dešava dok planiramo život. I tako, dok smo planirali ( a neki bi rekli o „overthinking“) naše blogovanje, „pritisnuli“ su nas rokovi i obaveze prema klijentima. Po ko zna koji put prekršili smo naše obaveze prema sebi, prema agenciji i probili smo vlastite rokove.

Blog je ipak zaživio, premijera se desila, ali ne sa planiranim tekstom. Nije nam bilo previše drago. Sreća pa vjerujemo u „sve se dešava s razlogom“.

I zaista, samo dan nakon što smo objavili prvi tekst, Facebook nas vrati na 13.7.2009. godinu i moju objavu o početku rada u privatnom sektoru. Simbolično zar ne?

Odmah moram reći da ovo neće biti tipična priča o osnivanju vlastite kompanije, kakve imate prilike čuti od drugih ljudi, koji su od osnovne škole maštali ili pak čvrsto znali da će kad-tad imati svoju kompaniju. Ne, ovo je potpuno drugačija priča koja pokazuje da su ponekad okolnosti i situacije koje se dese ključne za donošenje odluka, koje se kasnije pokažu da su životne prekretnice.

Sad vam je već jasno da priča o početku rada agencije započinje prije više od decenije. Moj poslovni put, nakon novinarskog iskustva, obilježila je decenija rada u međunarodnim organizacijama i brojnim projektima. Tek, kratki izlet u privredu i iskustvo u realnom sektoru bio je taj vjetar koji me je odveo u preduzetnički sektor. Ali, nije to bio povjetarac, bio je to prije orkanski vjetar protiv kojeg se ne borite. već mu se jednostavno prepustite. I tako je započelo moje putovanje u preduzetničkim vodama.

Nakon registracije, agencija je funkcionisala na principu „one women show“. Znači, od redovne mjesečne papirologije, kontakata sa računovodstvom, bankom, brige o finansijama, izdavanja faktura, pa do pisanja ponuda, kontakata sa potencijalnim klijentima, vanjskim saradnicima, i ono najvažnije – isporuka ugovorenog postojećim klijentima. Bio je to zaista uzbudljiv period tokom kojeg sam stekla brojna poznanstva i stekla poslovne partnere. Ali i spoznala da sam izabrala posao koji volim, i ako je vjerovati popularnoj izreci – neću raditi do kraja života.

Od tada do danas, sretna sam što mogu reći da je agencija narasla, ne samo po broju zaposlenih. Ponuda usluga koje pružamo razvijala se uporedo sa tržišnim trendovima i potrebama klijenata. Od agencije koja pruža odnose s javnošću i PR podršku, razvili smo se u agenciju za strateške komunikacije i savjetovanje. Broj klijenata koji nam se vraćaju čini nas ponosnim, jer se odluka da se fokusiramo na kvalitet usluga koje pružamo pokazala ispravnim.

I da se ne lažemo, nije sve med i mlijeko. Ali isto tako sigurno znam i kada bismo radili u drugim kompanijama, organizacijama, institucijama – ne bismo imali samo med i mlijeko, svugdje ima pomalo gorkog pelina. Zato je med slađi. 

Na kraju, nadam se da ćete iz ove kratke priče izvući nekoliko pouka. Prvo, neke stvari u životu dese se neplanirano, ali opet svaka s dobrim razlogom. Drugo, pokušajte uživati na putovanju na kojem se nalazite – nije sve u cilju. Treće, čuvajte ljude koje upoznate tokom putovanja, sigurno među njima ima pravih dragulja. To znam sigurno, jer nekoliko njih su moji saradnici.

I na kraju, iako radite posao koji volite, radit ćete i te kako. Možda i više nego što ste mislili. Ali najbolje iz svega jeste što tada gradite svoje snove, a ne tuđe.

 

Posted in Blog.